Malo je poznato kome je frontmen “Plavog orkestra” Saša Lošić Loša posvetio ovu numeru. Radi se o djevojci koja je poznata samo po nadimku Buca, a njihov odnos opisan je u Lošinoj biografiji, koju prenosi “Yugopapir”, piše “Blic“…
“Saša je navikao samo na jedno – na prekrasnu i prelijepu djevojčicu iz II-b, ili III-7, ne sjećam se, davno je to bilo. Računao je na obostrane poglede za vrijeme velikih odmora, na stidljivi smješak kad uđe u njen razred da posudi sunđer, na kratke susrete pred školom, a potom na predvečernje šetnje po zubatom jesenjem suncu i po opalom lišću. Ali, život nikad nije naklonjen onima koji su iskreni!?
Saša je, tim povodom, jednom prilikom napisao: ‘Čovjek, u životu, ima dvije ljubavi – jedna mu kuha, a druga mu je sudbina!’
Prelomni trenutak, u odnosu između Loše i Buce, jeste maturski sastanak ispred gimnazije. Padala je neka sitna proljetna kišica i Loša je dugo čekao ispod strehe. Ona je kasnila čitavih pola sata i, kad se pojavila, bila je u društvu svog najboljeg prijatelja.
Pozdravili su se onako, u prolazu, i na način koji je trebalo izgledati nenametljiv: ‘O, ćao, otkud ti…’
Pošto je doživio svoje prvo najteže razočaranje, Loša odlazi u kafanu ‘Pošta’ preko puta Narodnog pozorišta i naručuje litru bijelog. Priča se da je tada rekao ‘zbogom pameti’ i ‘ko zna kad ćemo se opet sresti’ i kako to legenda kaže – prvo je on pio vino, onda je vino pilo vino, da bi na kraju vino popilo njega.
Nekoliko sedmica nakon toga, direktno inspirisan ovim događajem, nastala je legendarna pjesma “Bolje biti pijan nego star”.
Od tad su prekinuti skoro svi kontakti između Loše i njegove obožavane Buce. Potpuno se povlači u sebe, ali piše seriju pjesama koje je posvetio njoj.