Legenda srbijanske narodne muzike je kao sedamnaestogodišnjakinja rodila dijete, i to u vanbračnoj zajednici, čime je, kako sama kaže, stavila roditelje na stub srama, a cijelo selo ju je ogovaralo.
”Želela sam da rodim dijete. Istina, nanijela sam bol svojim roditeljima, jesam ih osramotila, to sve stoji, zato je Igor nekih 8 mjeseci bio u domu da bi se ta klima u mom selu nekako dovela u normalno stanje i da bi prestale sve te priče.
Pritisak okruženja je bio toliko snažan i bespogovoran da je moj mali lijepi sin morao da se skloni sa očiju bezgriješnih”, otpočela je svoju ispovijest Bekuta za srbijanske medije.
“Plod moje mladalačke ljubavi bio je krunski dokaz da sam nedostojna, da me je nečastivi obilježio. Da sam rodila koju deceniju ranije, možda bi me kao vješticu spalili ili barem protjerali”, nastavlja svoju priču Ana, uz priznanje da joj je i danas teško da o tome govori.
“Nakon strašnih unutrašnjih lomova, smjestili smo Igora u dom. Veliki komad mog srca tada je otkinut i ta rana se nikada neće zacijeliti. Smatrali su me glupačom zato što ‘to’ nisam na vrijeme ubila. Ili sakrila ili ostavila u nekoj udaljenoj bolnici.
Svakog vikenda sam putovala da zagrlim Igora, koji bi mi se smiješio u krevecu, nepogrešivo me prepoznajući.
Do sljedeće subote u životu su me držali njegov puderasti miris u nozdrvama i otisak njegovih majušnih usana na vratu.
Agonija je trajala nekoliko mjeseci, a onda je glas srca i razuma tu ptičicu vratio u krilo”, završava svoju tešku ispovijest Ana Bekuta, koja je, uprkos svima, odgojila svog sina i pružila mu nesebičnu majčinsku ljubav.